Franjicine kopanjice

Moji su neumorni, a ja im uvijek kažem da to što ja radim nije rad. To je odmor. Netko gleda TV, ide na pecanje, pije u kafiću...a ja čeprkam oko vrta.

 

A što se frizure tiče... moje dame vi ste uvijek prekrasne. Samo nekad imam dojam da se ne gledate u istom ogledalu kao mi dečki.

Vi se dotjerate do savršenstva, a opet vidite tamo nekakvu boricu ili jednu sijedu vlas kose.

Mi dečki uvučemo stomačić, napunimo pluća zrakom i dok god uspijemo zadržat dah, divimo se svom prekrasnom tijelu V-oblika, jakim prsima, mišićavom stomaku....

 

Nisam ništa pljevila, trguckala, fotkala ni  lijepila jer sam morala farbati svoju kosu, bila sam sva u "pohabanom izdanju". Moram staviti fotkicu, da vidite kako je život "kraklirao" moje lice (sva sreća da imam dobru, skoro pa zdravu podlogu - špekec,pa mi kao bojice za napuhavanje ravna bore), kosa blago u sivo bijelim nijansama sa prelijevanjem na ofucani, izbljedjeli oker. na ispucanim vrhovima.. ma sva sam bila , kao izložbeni primjerak izrazito zapuštene žene.

Nisam dugo prolazila gradom pa se tako niti ne vidim kako izgledam. U vlaku za Vrapče samo neka mala ogledalca pa ni ne znam kako izgledam, doma ne gledam sebe nego salvetice i cveteke, jasno i moju voljenu KM, a danas sam se vidjela u Naminom izlogu (tu stanem cijela) UŽAS.

Odlučila sam da vas sve zajedno previše volim da bih vas kažnjavala svojim fotkama u ovakvom izdanju, ne izgledam bogznašto ni kad sam sređena a ovo je stvarno bio horor!  Sad barem kosa ima zdravu, prirodnu boju starog zlata (opet ta moja opsesija zlatnom bojom), sada nema nigdje  bijelo sivih kontura oko moje glave,  još se malo  "ispeglam", ma mislim na kosu... ujutro stavim "fasadu" i  opet ja sama sebi budem prekokrasna.

Sorry Triša, nema mjesta u ledu za sokove, treba biti nešto u gusto da ga razrijedim vodom!

Umorna sam kao pas i odoh se pripremati za spavanje!

Polako mi se pojavljuje problem smještaja svih tih silnih biljčica u teglama, kako ih imam i na balkonu i na stubištu i na sve strane ne zgleda puno a sad kad im pokušavam naći mjesto u stanu nastaju problemi. Najbolje da ih odnesem kod , naći će oni mjesto za moju siročad a meni će slati fotkice!

Problem je što ja preko tjedna gotovo da i ne zapalim vatru u stanu na katu, samo vikendom a onda je vruče pa mi cvijeće prigovara zbog velikih razlika u temperaturi.

Cijela mi kuća miriše po izabeli, jednostavno sam bobice stavila kuhati a sutra ću smisliti što ću s njima. Znam da neće biti pekmez jer ga imam od prije tri godine. Vjerojatno ću sutra izmudrijati sok. Toga u mojoj kući nikad dosta.

Kako ja nikad ne radi jednu po jednu stvar, već uvijek više odjednom (kad ležim - režim, čitam ili hrčem) tako sam danas započela i preuređivanje jedno drvenog mlinčeka za kavu. Blentavi Kinezi napravili repliku onog starinskog i upicanili ga tako da se sjaji kao krijesnica u noći. Lijepo sam ga premazala svijećom, pa onda svijetlom bojom i sutra slijedi šmirglanje. Ako ne uspije, pa što imam ja još šmirgl papira, pa onda sve iznova. Samo kontam što ću na njega zalijepitia ako uspije bit će to luuudi poklon za mojeg kumeka koji skuplja starine, pa nek si misli. On me ne bu prijavio za krivotvorenje!