Anaida - vrt, cvijeće, kamen, dom...

 

A to je hidrolat lavande , lavandina vodica: super za čišćenje lica, kao omekšivač za rublje, miris za uljne lampe, osvježivač prostora ...

 

Rosa2 - imam ti ja, ružice moja, puževe... Dolazili su mi iz susjedinog vrta. Ali taj im je otok s cosmosima dosta daleko pa do njega nisu uspjeli stići. Inače, Ivna mi je savjetovala da kupim bio preparat Ferramol protiv puževa, poslušala sam ju i zaista je pomogao, puuuuno ih je sada manje!! Preporučam ga.

 

Mali kaktus - hvala na pohvalama, i ubrzo se vidimo. nadam se da će nam vrijeme biti puuuno ljepše pa da radosno prošećemo tvojim divnim vrtićem!

 

Misty - lavanda je zaista posebna biljka... Kao i sve ostale primorske, ili pak kontinentalne ljekovite biljčice. Toliko nam daruju!

 

Anastazija, Lucy - djevojke hvala vam što me tako redovito prarite i posjećujete, uvijek me to razvedri kad vas vidim!!

 

Korijenko - tebe isto tako najtoplije pozdravljam i veseli me kad si mi tu!! Ne znam, morat ću nekeko osmisliti taj moj središnji krug, nekako mi ove godine nemre ući pod kožu.. Nešto mu nedostaje, nečeg je previše, nešto nije na mjestu..

 

Lantana - svakako ću ove godine osušiti stručak lavande i na vrata ga staviti, nek nam svima u obitelji donosi sreću i mir!

 

Niho - hej, vesela naša, baš sam sretna što si nam vesela kao i uvijek!

 

Otok - uvijek ti, draga, želim lijepe i sretne snove... I ti mi imaš lavande, pa i ti stručak stavi na vrata -  i puuuuno sreće nak na ta vrata uđe!

 

Lora - imaš ti pravo, Lora, moram staviti neki stolčić za sve drage posjetitelje mog vrta... Ili klupicu s terase premjestiti u vrt tako da mi sve možete sjesti, odmoriti i uživati!! Ali neću to do srijede, četvrtka - naime, samo 13 stupnjeva ti je danas kod mene, vjetar puše, kiša pada, hladno je..

 

Ivna - da, da, trgam ti ja koprivcama cvjetove, pazim na to svakih par dana! Fifić i ja mašemo ti mah-mah i dođi nam opet!

 

Džomba - joj, baš nam je zahladilo.. 12, 13 celzijevaca i tmurnooo.. A kalendarski je prvi ljetni dan!!

 

Hoya - stvarno, radila si sama lavandino ulje?? Kako, draga?  Uh, šteta što si lavandinu vodicu bacala, ali nekad se spetljamo i ne promislimo odmah za što bi nam koristilo nešto..

 

 

 

Ostići cvatu neumorno, u društvu ukrasnog batata..

 

 

 

A ovdje su ostići i viseće gazanije skladni par.

 

 

 

Imam dosta dragoljuba u vrtu, ovaj na kamenu najviše cvate. Dragoljupče.

 

 

 

Ovaj me žuti ljepotan neki dan oduševio. Ne znam kako  mu je ime, ne znam otkud mi sjeme - netko mi ga od vas poslao, a pravo je sunčeko u mojem vrtu!

 

 

 

Niti ove curice nježno ljubičaste ne poznajem... Jesu li to zvjezdani? Njih mi je dala prijateljičina mama prije par godina. I već drugu godinu ovako cvatu, u malom broju - samo dvije, ali dosta dugo. Ne znam kako da ih "raširim". 

 

 

 

Lantaninoj pacifiki lijepo je u Međimurju. Evo je uz društvo nicandre ( i travice koju od silne kiše nisam stigla oplijeviti)

 

 

 

Pikavac kotrljan ubrzo će cvasti!

 

 

 

A i ova se ljepotica, lanjski darak naše SilveK, sprema cvasti.. Je li to gailrardia ili rudbeckia?

 

 

 

Na vjetru se opasno njišu moji cosmosi. Nadam se da ih vjetar neće "doći glave". da, vrt koji vidite na ovim slikicama je vrt moje susjede. Ove nam godine u jesen slijedi mijenjanje ograde, jer ova nam je već dosta stara i dosta opasna (stupovi se neki tak njišu da se sve bojim plijeviti korov tu u vrtu iza kuće...)

 

 

 

Na prošloj stranici odjednom se nije mogla vidjeti ova slikica, ne znam zašto.. Pa ju ponavljam, ovo su moje male Vukovarke (Anči39  ).

 

 

 

Uvijek, uvijek kad ga pogledam na baku pomislim...  Bakin oleandar. Morate znati, moja je baka bila prava međimurska vrijedna žena, na moru je bila svega par puta u životu i to već u dubokoj starosti, bojala se velike vode ali je uživala namakati noge u istoj... I ta moja baka je na dar od svoje kćeri, moje tete dobila par reznica oleandera. I sve ih je uspjela ožiliti, zasaditi i održati. Moja baka. Ovaj je jedan od njih. Tri su još u kući di su živjeli baka i djed (a i seka i ja cijelo djetinjstvo) i gdje je sad seka. Tamo su i bakine muškatle koje sam ja lani presadila u novu zemlju i predivne, baš predivne su. Pune su cvjetova, raznobojne, divne... Najmanje deset, a neke i petnaest godina su stare, sigurna sam! Zimi ih seka unese na podest, u hodnik, a na proljeće iznese van. Tako smo od bake naučile. Ali njih neću nositi k sebi, oni su tamo na balkonu di su uvijek stajali. "Si vidla moje muškatljine, praf su lijepi ovo ljeto" baka bi mi govorila. Eh, nadam se da od gore vidi koliko sam i zbog nje cvijeće zavoljela..

 

 

 

Ovo su moji muškatljini. I gipsofila.

 

 

 

Neki idu preko trnja do zvijezda. A mi preko kopriva u moje dvorište!!