Moj novi dom

Hvala ti na slicvi s balkona, krawsan je to pogled. Moram ti reć da me valjda sunce i onaj vjetrić toliko umorio da sam zaspao čism sam došao doma, još u letu prema krevetu.
Bilo je to jedno krasno druženje koje će se, nadam se, uskoro ponoviti

e baš lijepo da si stavila malo novih slikica. Pa ruže ti očito uljepšavaju dan, a u dvorištu pacifika ostaje jedna odrijetkih cvjećki u ovo doba godine i zato je volim.

Anastazija_ napisao: Baš je zanimljiva i lijepa ova pacifička orhideja (ako sam dobro zapamtila ime), jer može ona prezimiti u vrtu na kontinentu ?

Nisam baš sasvim sigurna ni sama kako će i hoće li izdržati kontinetalnu zimu

Baš je zanimljiva i lijepa ova pacifička orhideja (ako sam dobro zapamtila ime), jer može ona prezimiti u vrtu na kontinentu ?

Konačno......bilo kakav post od tebe je prekrasan

U kamenjaru se sve suši, jedino se zečići još drže

Jesen zna biti tako tužna! Malo je cvijeća koje u jesen izgleda lijepo ali neko se tek sprema cvijetati, ova pacifička orhideja na pr.

Draga moja springy, odlasci tih dragih bića koja nas uvijek bezuvjetno vole ostavljaju nam tugu i veliku prazninu, koju će možda malo popuniti moj Bleki, vražičak koji izgleda kao blizanac tvom Medi! Ovo vrijeme do Skankijeva odlaska mi je dragocjeno, posebno..

Hvala ti što me pokušavaš utješiti .

Ovo je moj mili Bobi i mačak Medo - bili su prijatelji. Medo, koji je izrazito samotan i nedruštven mačak, prihvatio je Bobija koji je poučen svojim zločestim ponašanjem prema mačkama u mladosti (koje su ga nakraju i napustile jer ga nisu mogle više trpiti) odlučio da Medu neće nikad u životu gnjaviti jer mu ipak odgovara društvo, pogotovo u starim danima. I tako su se oni družili do posljednjeg Bobijevog daha, kojeg je izdahnuo upravo ovdje na pragu stare kuće prije dvije godine nakon dugih 19 godina sretnog, ispunjenog i nikad prežaljenog života. Medo nikad nije prihvatio Zivu, po svemu sudeći - ni neće. No ipak, Bobija se sjećamo sa radošću jer je zbilja bio poseban, a novo mjesto u našim srcima sama si je načinila naša mala Ziva i ponovo nas ispunila radošću kakvom nas je toliko godina ispunjavao naš dragi Bobi koji i dalje drži svoje mjesto tamo. Nadam se da ćete, kad prođe taj ružni dan prelaska, i vi moći prepričavat priče iz njegovog života koje su vas uveseljavale ili dirnule, a možda vam u život opet uđe i neka nova zvjerkica poput ove moje koja će vas podsjećat na njega i istovremeno stvarati neke nove radosti i uspomene!

moon napisao: Kad si spomenula sijanje i skupljanje sjemena.... već sam se "naoružala" sjemenjem cvjetića koji mi se baš sviđaju, rekla bih oduvijek, i baš se ubijam mozgareći o tom da li će biljke koje niknu iz sjemena na proljeće cvjetati isto ljeto ili pak neće, nego tek iduće? U sijanju uopće nemam iskustva, ama baš nikakvoga