Silvestrina cvjetna priča

Dragi moji ,ja sam moju Leonicu prvi puta primila na ruke 13.3 i taj osjećaj nikada neću zaboraviti...to je neusporedivo sa ičim drugim,a i neprocjenjivo...taj trenutak ne bi mjenjala za ništa na svjetu...a pošto nisam preko tjedna kod kuće nisam Vam to mogla odmah javiti...

Hvala dragom Bogu, Isus voli malene, sigurno će čuvati obje vaše cure. Radujem se zajedno s vama. Ja imam troje djece, dva dečka, blizanci, sad im je već 15 i jednu prekrasnu djevojčicu koja sad ima 11 godina. Mama je puno pomogla. Hvala Bogu za bake, mame i cure. Bog vas blagoslovio.

Hvala dragom Bogu da vam je podario dar vjere. Samo nas vjera spasiti može. Ja se godinama borim s najgorom bolešću, ne predajem se ni dana, a sam Gospodin zna kolike su teške moje muke. No, kad je bilo najgore i kad su svi rekli nema dalje, On je odškrinuo vratašca i ja sam se provukla.

Jedan od mojih blizanaca rođen je sa srčanom manom, Gospodin je uslišio molbe, rupica na srcu koja je trebala biti operirana kad je imao 2,5 godine zatvorila se čudom, ljubavlju Božijom.

Puno je primjera u mom životu koji potvrđuju ovo što si rekla. Žao mi je da ste morale proći kroz sve to. Znam kako to izgleda. Blizanačku trudnoću odležala sam doma 7 mjeseci i na kraju završila na carskom. S djevojčicom sam 6 mjeseci ležala u bolnici (skoro cijelu trudnoću) pod pogrešnom dijagnozom. Kad se rodila rekli su da nešto nije u redu i da je u inkubatoru. Bila sam izvan sebe, dijete je isto rodjeno carskim rezom. Ja sam bila bolesna , a ne ona, ništa mi nije bilo jasno. Moja agonija trajala je samo 5-6 sati, do dolaska supruga u bolnicu. Malena je bila sasvim ok teška 3,680, dugačka 51, apgar test 10/10 i nikad mi neće biti jasno što se dogodilo, zašto je bila u inkubatoru. Srećom, savršeno su zdravi svih troje, što i tvojoj unučici želim. Neka vas uveseljava i raste u zdravlju i veselju. Kad ona dođe doma i kad baka preuzme njegu sve će se ovo zaboraviti.

Nikada se nisam sramila vjere u Boga i željela bih da ljudi probaju shvatiti,odnosno da posvijete malo vremena njezi  i brizi onoga što zapravo čini čovjeka...a to je snaga našega duha...dugo sam se mučila kada je moj sin otišao dragome Bogu jer sam ga neizmjerno voljela i sada ga jednako volim iako ga fizički više nema...ali sam shvatila da je sve lakše kada čovjek spozna da su otac i majka biološki određeni da utjelove ljudsko biće,a da je samo Bog onaj koji nas učini stvarno živima...naravno i kad nas pozove mi odlazimo njemu svome stvarnome ocu...sa time se je svakome čovjeku teško pomiriti ali uistinu uljeva silnu snagu kada ste na pragu ničega i kada morate odlučiti što ćete sa sobom dalje činiti da biste mogli opstati...to se zove predaja Bogu.

Snaga čovjeka nije u njegovim rukama nego u njegovome umu.

Draga Silvestra uživaj u svojoj Leonici jer nakon svih muka koje ste prošle zaslužujete svu sreću i radost ovog svijeta

Sretan Uskrs svim mojim dragim prijateljima forumašima uz izobilje lijepih želja želi Silvestra...