monsterin eko povrtnjak

Baš tako Ajči !  Znaš i meni se u početku događalo da kipim od nekog bijesa....Čujem ove , pa one gdje kažu..Jooj mi smo već u drugom mjesecu posijali grašak....Ili luk...Ili kažu joooj tek je drugi mjesec a moje presadnice povrća su već za van....No ubrzo sam shvatila bit svega...Konačno sam naučila slušati i vrijeme i biljke i kao da mi nešto govori.....Ne budi luda, pusti ih nek siju i sade kad hoće, pusti ih, još stignu plakati za uzalud uloženim trudom..I da znaš,  to je skoro uvjek istina..kasnije tek počnu plakati, ne valja mi ovo, ne valja mi ono,  a ja tek tada krećem u sjetvu....I za neko vrijeme se pitaju, kako to da je to kod mene tako uspjelo, iako je dosta kasno posijano, a kod njih nije tako ....Ja samo skromno odgovorim da ne znam, da sam ja dosta kasno sve sijala kao i uvjek i  da nikamo ne žurim....Mislim da se strpljenje prema vremenu i prema biljkama ipak isplati poštovati....Jer kao što svi možete i vidjeti da vam nikome ništa ne muljam, sve što imam i sve što mi po redu dolazi tako i stavljam ovdje...nemam razloga za nikakvo muljanje, jer sam naučila živjeti skromno i pošteno...  Samo tako čovjek može živjeti u miru i skladu s drugim ljudima, biljkama i životinjama...... Poštovati i čuvati svakoga da i sam bude poštivan i čuvan...

mons baš si u pravu.u svemu što čovjek radi treba zadovoljstvo,a ne da to bude stresno.svatko zna svoj ritam  i ne treba se opterečivati bespotrebnim glupostima

Draga moja Smajlić !   Odmah ću ti reći, ni ja ovaj puta nisam baš zadovoljna s mojim jesenskim češnjakom...Čekaj dok ga povadim i očistim bar nešto, vidjet ćeš čemu moje negodovanje..Ima ga puno sitnog kao buhe, što ne bi smjelo uopće tako biti....  A što se tiče boba, graška i svega ostalog, evo ovako moram reći....Što se tiče općenito cijelog mojeg povrtnjaka, uvjek sam spora ko spori puž....Nikamo ne žurim i ništa ne sadim i ne sijem rano, ostanem sa svime najzadnja.....osim plastenika... Ralog?  Nemam svoju mehanizaciju i uvjek čekam dok susjed uradi svoje što ima, tek tada smo mi na redu...Ne žalim se jer u biti vidim da to i nije tako loše....Koliko god sporo bilo, uvjek mi sve stigne na vrijeme.... Zapravo ljudi uvjek jure čim prije nešto posaditi ili posijati, a tada se dogodi ono njagore, smrzne se ili taman kad biljke krenu, niknu, klepi ih mraz....Ja čekam i taman dok ja čekam, vrijeme se ustabili, a zemlja lijepo zagrije i začas je sve vani... Držim se onog što bi stari mudri Japanci rekli...Polako i sporo živi i radi, bez suviše stresa i opterećenja, bez žurbe,  pusti jednostavno nek sve ide svojim tokom onako kako mora tako nek bude,  nigdje ne žuri jer opet ćeš stići sve uraditi na vrijeme... Uvidjela sam da je sve to baš tako....kasnim sa svime, jako kasnim, ali mi uvjek dođe sve baš onda kad treba.....Moja mama me čak i zeza zbog toga....  Uvjek mi kaže da zadnja sve sadim, a berem isto kao i oni koji su sve rano posadili....Reći ću ti isto za bob i grašak, sadim ga možda i prekasno ( treći, četvrti mjesec )  a gle koliko ga ima i opet dođe na vrijeme.

 Ma Pustilka, isplati ga se posijati....Uostalom i bob je kao  i sve druge zrnašice, jako zdrava namirnica, samo tko ga voli...

Pustilka, više je sličan grašku, ali opet drukčiji...Grašak je fin slatkast, a bob on je malo  gorkast. Ja ga mogu pojesti jednom dok traje sezona i to mi je dosta. Nije da mi je loš, nije mi ni prefin, ali svaka promjena dobro dođe..Skuham ga jednom, izdovoljim se, a ostalo ostavim da dozreli da ga opet mogu spremiti za sjeme.

Kamelia !   Kad ću biti vrijedna ako ne sada dok traje sezona...

  Dadinice!