Franjicine kopanjice

Polako ulazimo kolotečinu kraja ljeta pa je vrijeme da počnemo i sa berbama. Danas smo MKM i ja pozvane u berbu jabuka u voćnjak dečka MPK. Putujemo u Harmicu, mjestašce na samoj granici sa Deželom. Penjemo se visoko na brdo i na ulazu nas u hladu borova dočekuju ciklame

Ali i trava do ri… jer se zadnji puta kosilo u 6. mjesecu prije godišnjeg odmora.

Mlade jabučice okićene kao božićna drvca

Jabuke jedna ljepša od druge

No baš ne mogu dosegnuti onu koja mi se sviđa

Samo da probam malo se dići

Pa mogu to ja!!!!!!!!!!1

Evo što je srce i volja kovana 85 ljeta

Ali bolje da se ne okrećem jer me iza gleda aždaja od kćeri i sasvim sigurno nije dobre volje, sigurno izgleda ovako kiselo kao ja nakon ove kisele bobe

Zato će MPK potrgati suvišno lišće na brajdi, pa možda bude ipak za koji dan i grozdje slađe.

Mislila sam je da je dajem inžinjeru u centar grada a sad vidim da je sve više poljoprivrednica, rukuje kosilicom kao da je polagala vozački na njoj

Konačno od trave vidimo i Deželu..

Predivan dan, MKM sva poletna i sretna, penjala se nekoliko puta gore dolje po brijegu, baš me zanima visina šećera, ja se nauživala sa njima dvjema, upoznala nepoznatu stranu svoje princeze /ne podnaša miris ribe, nikada je nije okusila dirnula, a sad ljubav čini čuda;

Malo sam  u onoj svježe pokošenoj travi odrijemala (pa morala sam se maknuti da ne dobijem zadatak pranja suđa)
Doma opet nisam ništa napravila, no sutra je novi dan a ovaj će mi ostati u posebnom sjećanju a i sad dok gledam fotkice ne vjerujem kakvu majčicu imam. Ljudi moji, mislim da vam je nakon ovog danas sve jasno – dobra sam još i izašla!