Ogulin i okolica

Gogo - tko zna možda jednog dana svratiš ponovo u Ogulin, naravno moraš se javiti da popijemo kavicu.

Baka putuj s nama - to je super.

Pozdravi mi Ogulin. Tamo sam bio u vojsci i ostao mi je u jako lijepom sjećanju. Ako mi je igdje u vojsci bilo lijepo, onda je to definitivno bilo u Ogulinu.

Još mi je u sjećanju miris šume, Dobra, Đulin ponor, onaj park u centru, stara tvrđava i knjižnica koja je tamo bila, Klek, njihovo kino u kome se za vrijeme projekcije čula buka iz susjednog kafića i najbolji burek sa sirom koji sam jeo u životu i to u nekoj burekdžinici preko puta kina... NEPONOVLJIVO!

 

 

 

I zato vas ovaj put vodim na Klek!

 

Klek je istaknuti stjenovit vrh na istočnom rubu masiva  Velike Kapele, iznad grada Ogulina. Ima oblik 3-4 km dugog hrpta smjera sjevero-zapad-jugoistok, koji je od podnožja pa do bila pokriven šumskim plaštem, dok se oko podnožja planine prostiru šitoke livade.

S koje god mu se strane prilazi, Klek pokazuje dugo obličje, ali pogled od svagdje privlači njegova okomita 200 m visoka stjena. Gledan s juga doimlje se kao usnuli div kojemu su stijene Klečice noge, a vršna stijena glava. Prema narodnoj predaji vrh Kleka je sijelo vještica, koje su svojevrstan simbol Kleka i Ogulina. (tekst posuđen iz knjige Alana Čaplara "Dinarska Hrvatska" - planinarsko izletničkog vodiča)

 

Nakon fešte i obilnog "prežderavanja" dio nas odlučio se za pohod na Klek.

MM i ja već smo bili, ali ostali nisu, pa evo nas u podnožju, na početku planinarske staze

 

 

Polako se uspinjemo, jer najmlađi član naše ekipe ima jedva 4,5 godine, a nas dvoje u sedmoj deseniji.

Ponekad pomislim da je i ovaj simpa pužić, koji nam pokazuje rogove brži od nas.

 

 

Naravno da sam na začelju kolone, jer u mislim na vas fotkam ono što je priroda rasula po obroncima. Malo se cvijeća iz naših vrtova može s tim mjeriti.

 

 

 

 

 

 

Neću vas zamarati imenima biljaka, iako su svagdje postavljene velike table sa nazivima stabala i livadnog cvijeća. Prvi dio prelazimo laganice, no klupa nam ipak služi da malo predahnemo.

 

 

Tu smo već prilično visoko, pred samim domom, koji je na 1000 m

 

 

I dobrodošlica, konačno sam na svom terenu

 

 

U domu nas dočekuje topal čaj za uzvrat smo svaki donijeli po jedno drvo, to je prešutna obaveza planinara - naravno i jedna zajednička slika za uspomenu

 

 

Nastavljamo teži dio uspona do samog vrha, pa su djelomično postavljene špage i sajle kako bi uspon savladali lakše

 

 

Opet ne mogu odoljeti prekrasnim detaljima

 

 

 

Ovakav kamenjar može napraviti samo majčica priroda

 

 

Ima ih na svakom koraku, jer je tu već jako stjenovito

 

 

Pogled na Klečice, do kojih isto vodi planinarska staza, ali smo ih ovaj put preskočili

 

 

Pogled s vrha je impresivan, no malo je maglovito, pa nije tako lijepo kako bi moglo biti.

 

Evo nas na vrhu - za nas je to osjećaj kao da smo na "vrhu svijeta"

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pa išla bih i ja sada ali kada me ti sinusi zezaju, pa moram izbjegavati minuse...i ja bih sada bila rado tamo na snijegu...ali bit će lijepo i u proljeće...