Franjicine kopanjice

Evo i mene samo da se javim kao živa. Doduše nakon obilaska 3 zagrebačka groblja došlo mi je da na jednom ostanem ležati. Ljudi, nisam morbidna ali takav je mir i tišina (samo MKM kraj mene nešto brunda). Digla me u 8,30 da nam ne zbrišu naši dragi mrtvi a i da stignemo na Misu.

Previjala sam se od smijeha kad smo obišle 3 (tri) crkve ne bi li prisustvovale Misi a kad tamo zbog godišnjih odmora Mise otkazane. Moram priznati da mi je to uljepšalo dan. Tko vas šiša narode, popovi otišli na more. Jasno u Gospi Lurdskoj naši dragi fratri odrađuju svoje i lijepo sam MKM ostavila na Misi u 11,30 a ja odjurila pristaviti ručak. Natrag u grad po nju, pa onda serviranje stola ... kraljica majka sjedi i čeka da joj se stavi čaša pred nju. Gledala na pol oka reprizu rukometa (nećete vjerovati ali sam počela gledati tekmu u 3 ujutro i uopće ne znam kako je počela jer sam zaspala) i jednostavno sam joj rekla da se ONA mora malo odmoriti ako hoće obići još koje groblje. Sve si nešto mislim da si mjerka gdje bu ostala a kako na svakom ima puno dagih ljudi (muževa, bivših ljubavi, sestru, majku) nije joj lako odlučiti pa sigurno traži vremena za razmišljanje i nastavak života slijedećih desetak godina kako bi mogla donijeti odluku gdje će - jednog dana kad će!

Uglavnom sam ova dva dana posvetila MKM, da barem nakon toliko pažnje cvijeta , ma ona bi još a ja se moram malo od nje domoriti i zato sam izabrala "bolju zanimaciju" - plaćanje računaa za nagradu - malo druženja s vama!

Nakon ogorčene borbe uspjela sam izboriti pravo na dugo očekivani godišnji odmor. Moja ekipa iz snova kreće.

Jasno da, kad sam ja u pitanju, niti najjednostavniji let do Pule ne može proći bez komplikacija. Na kontrolnoj točki otkrivaju da jedna baka nosi 2 litre rakije u avion, ispalo je da je to medicinski alkohol za drugu baku šećerašicu, no bijeli prah u vreći od 2 kg jedva smo uspjeli objasniti. Nikako da policajci shvate da smo morali ponijeti brašno iz Zagreba jer ga u Istri nema a na kontroli ustanovili da smo zaboravili germu (kvasac) pa nastao đumbus. Smjestila ja svoje kraljice (MKM i njezino veličanstvo – svekrvu moje sestre, zajedno broje  170 godina), povezala ih, namijestila sjedišta, podijelila novine I uspjela se smjestiti

  kad nas izbace iz aviona – pukla guma (ne znam samo kome, pilotu ili avionu). MKM ima neseser sa lijekovima, ručnu torbu, štap, šešir, svekrva moje sestre ima vreću s brašnom i rakijetinom, ručnu torbu, šešir a ni ja nisam baš bez prtljage – ruksak, ručna torba, novine… ma da vam je samo bilo vidjeti kako ja tjeram svoje krdo ispred sebe  i vučem prtljagu – kao prava dama!

Pogled iz aviona očaravajući – brdo smeća na Jakuševcu prekrilo pogled na grad!

Princ nas čeka u Puli, srčeko moje malo, pomaže teti nositi stvari, usput mi kaže da sam bedasta, da sam trebala lijepo pola stvari baciti u grmlje a ne tako se mučiti.

Livada oko kuće pokošena prije 2 tjedna i sve je ponovno zeleno, rascvjetano, ma nije bitna “cijena”  koju ću platiti no sad znam da sam konačno stigla u raj!

Dani svi jedan sličan drugome, dizanje u 8 sati, mjerenje šećera, šetnja od 1,5 km sa MKM do kioska – bez Večernjaka se ne može, kuhanje ručka (MKM je umirovljenica i smatra da ne treba ništa raditi), kartanje poslije ručka, za promjenu Čovječe ne ljuti se (baka grize, ako ne pobijedi – skoči joj šećer, moj netjak (njezin unuk)  najpametnije dijete na svijetu pa je pušta pobijeđivati), odlazak na plažu, dijete u moru prije no što sam shvatila da smo stigli do njega, MKM polako u vodu, svekrva se namaće i gnjuri, zabava do neba.

 Dok ih pogledavam niti ne stignem uživati u moru.

 Poslije večere – za promjenu kartanje ili za malo zadovoljstva zalijevanje i pljevljenje. Smokvica prvi puta rodila, najslađa smokva u životu

 mini ružice prelijepe, olijanderi ogromni, čak se primilo 6 od 8 grančica koje smo lani samo upiknule u zemlju.

Moj dvojac od 170 godina dobiva produženje boravka na moru, ma čak dva puta, GO mi polako počinje ličiti na doživotnu robiju – nema mu kraja.

Sestrina šogorica, kćer jedne od bakica iz moje ekipe odlučuje da se moramo spasiti i malo odmoriti od njihovih veličanstava koje stalno izvoljevaju, sa njezinom prijateljicom odlazimo na Brijune. Predivnih 5 sati, čista uživancija, ne znam što mi je bilo ljepše - Brijuni ili druženje sa dvije normalne žene!

Ma što da vam velim, sve što je lijepo prekratko traje, ponovno

Kišica nam pada samo po noći, . Ujutro smo okruženi dijamantima

 Sunčeko zalazi kao smiraj vatre

 na livadici procvjetale – orhideje (to je zato što mi ni MPS ni MPK ne odgovaraju kako se ponaša  moja miljenica u Zagrebu)….

Konačno svanuo dan rastanka sa seniorkama a netjak i ja na brzinu kod Vere4, jasno da smo zakasnili na autobus jer je ekipi trebalo 3 sata da se posjedaju u auto za Zagreb. Kod Vere4 – stvaran raj zemaljski (tek sam kod nje shvatila kako mi je dobro jer su moje staričice pokretne i relativno bistre, bar mogu dobro zafrkavati, a njezina svekrva – biljčica u kolicima). Što da vam kažem, Trisha dovela unuka pa se on i netjak igraju, Verin muž i kćer dogovaraju gradnju kuće a nas tri smo se u jedan glas napričale….

 Opet zakasnili na autobus (bilo mi se teško dići od pršuta i sira), Trisha me vozi do Peroja – najljepši dan mojeg GO prebrzo je prošao. Želudac se javlja, nije mu jasno čime sam ga to natrpala, ne prepoznaje meso!

Predzadnji dan me vrijeme uvjerava da moram kući i neka ne tugujem jer nije sve tako lijepo kako sam počela zamišljati – pada kiša, puše vjetar – odurno.

Nećakinjin me dečko mazi mesekom (moj netjak ne jede meso pa sam bila na povrću 15 dana), ubih se mesom sa roštilja, želudac s buni, ne spavam cijelu noć. Tko mi je kriv što nemam mjere.

Jasno, zadnji dan – more kao ulje, malo rashlađeno, taman da mi odgovara temperatura, ne da mi se izaći, plivam, plivam, plivam…