Putevima predaka od Slavonije do Ukrajine

[/QUOTE] Uh i ovo mi se sviđa, volim ja ples i to jako! [/QUOTE]Miro, drago mi je što često navratiš na ove stranice i što ti se svidjelo ovo putovanje.
Ako voliš plesati, trebalala bi doći na jednu od naših večeri, koju mi zovemo bal, sigurna sam da bi se dobro naplesala.

2001. god.je papa Ivan Pavao II, posjetio Ukrajinu.
Misom po grkokatoličkom obredu , pred milijun vjernika, proglasio je blaženicima 27 grkokatolika stradalih u staljinističkim i nacističkim progonima.
Spomen ploča, u čast papinom posjetu, se nalazi na zidu rimokatoličke katedrale a napisana je na tri jezika- latinskom, ukrajinskom i poljskom.

Plesne večeri našeg društva, naši balovi su uvijek veseli.
Pleše se cijelu noć, a u kasne sate, oko Janka Čordaša i njegovih svirača, okupi se malo društvo i onda se pjevaju pjesme za dušu...

JANKO ČORDAŠ, glazbenik i slavonski kralj kaktusa.





Janko Čordaš se rodio 1931. god u Petrovcima, oženio se sa Makrenom Tot sa kojom je u braku 65 godina.
Janka ću najbolje predstaviti citirajući riječi iz njegove knjige "Ruski špivanki", koje je napisao Vinko Zidarić.



Janko Čordaš, Petrovčanin, glazbenik
                                Vinko Zidarić
Ako djetinjstvo ima u sjećanjima popratnu glazbenu sliku kao svoju sastavnicu, onda je zvuk moga davnog djetinjstva provedenog u Petrovcima povezan s imenom petrovačkog glazbenika Janka Čordaša.Njegova harmonika i klarinet, te njegov glazbeni sastav, usko su povezani sa sjetnom slikom moga sjećanja na Petrovce.
Janko i njegovo glazbeno djelovanje imaju počasno mjesto u proteklih pet desetljeća povijesti Petrovaca, koje ne može biti ljepše ni humanije, jer je povezano s glazbom, pjesmom, "tancovanjem i špivanjem", s predivnim rusinskim melosom koji je donesen iz stare domovine i čudesno očuvan kao glasna potvrda kulturnog identiteta rusinske etničke zajednice u Petrovcima i Hrvatskoj.
U teškim ratnim godinama Drugog svjetskog rata i poratnim složenim i kontroverznim zbivanjima, kao i za progonstva petrovačkih Rusina početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Čordašova muzika bila je njihova zvučna kulisa, ali istovremeno i svojevrsni tumač svih tih povijesni lomova i nedaća.
Nudila je energiju, snagu, dobar duh i raspoloženje.
S harmonikom i sa svojim sastavom bio je sastavnim djelom zbivanja, a kod Rusina i Petrovčana sve je bilo povezano s glazbom.
Za Janka je uvijek bilo rezervirano počasno mjesto-u aktivnostima kulturno-umjetničkog društva, na seoskim zabavama i priredbama, na vjenčanjima,u veselju kao i tuzi za odlazećima.
Djelovao je ponekad pomalo ozbiljno u nastojanju da sve bude u najboljem redu, a ne samo neko bećarsko veselje i nadmetanje.
Gradio je svoj identitet, prenosio svoje glazbeno znanje na mlade i s tom svojom prividnom ozbiljnošću naglašavao da radi odgovoran i kreativan posao.I to je bila istina!
Janko je školovanjem stekao glazbeno obrazovanje, afirmirao se kao skladatelj, prikupljač rusinskih pjesama i kao njihov izvođač.
Uz njegove glazbene angažmane, paralelno su se razvijali njegov hobi i ljubav prema kaktusima.
U 30.000 svojih kaktusa, netipičnih za slavonsku ravnicu, pronašao je ravnotežu između glazbe i pomalo zagonetnog svijeta kaktusa.
Kako je divno što je sudbina namijenila talent i sposobnosti Janku Čordašu da tu svoju glazbenu, kulturnu i stvaralačku zadaću obavi za svoje selo, za PEtrovčane i za rusinsku zajednicu u Hrvatskoj.
Hvala mu također za glazbu mog djetinjstva!

SUSRET NACIONALNIH MANJINA VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE

Susret nacinalnih manjina se svake godine održava u drugom mjestu.
Kada je bio organiziran u Gunji, domaćini su bili Bošnjaci koji tu žive.
Koliko je bilo zanimljivo i koliko su se naši domaćini potrudili da nas ugoste i počaste, pokušat ću ispričati kroz slike.





Na druženju u Gunji se sviralo...


...plesalo...


...i uživalo u degustaciji nacionalnih jela

OSEBUJNI HUCULI

Rusiniski narod se dijeli na nekoliko skupina:Bojke, Lemke i Hucule.
Huculi žive u istočnim Karpatima, na mjestima koja još ni danas nije dotaknula civilizacija, daleko od velikih gradova, bez struje, u kućicama ukrašenim drvenim rezbarijama i tepisima izrađenim od čiste vune na način na koji su se stoljećima izrađivali.
U sebi nose duhovni mir, veliki patriotizam, vjeru, ljubav prema prirodi i pripadnost karpatskoj zemlji.
Bave se stočarstvom i lovom, a posebno su ponosni na pasminu huculskog konja kojega su sami uzgojili.To je omanji, izdržljivi konj za rad u šumi.
Život im je povezan sa prirodom i unatoč teškom planinskom životu, stvorili su osebujnu kulturu i zadržali mnoge narodne običaje.





Iako se nezna točno porijeklo imena Hucul, pretpostavlja se da dolazi od rumunjske riječi huc, što znači hrabar čovjek, razbojnik, grubijan.
Huculi za sebe tvrde da su potomci nepokorenih poljskih plemića, koji su u kasnom srednjem vijeku bježali u planine, a bijeg je bio znak poštenja.
Nazivaju se "samorodni", što znači sami rođeni.
Govore jezikom koji je mješavina starorusinskog, mađarskog, rumunjskog i poljskog, i koji je teško razumljiv.
Pjesme pop pjevačice Ruslane su inspirirane tradicijom hucula jer joj je otac porijeklom sa tog područja.



Huculi su poznati po glazbenoj kulturi i korištenju raznih instrumenata.
Jedan od posebnih je trembita.





TREMBITA je dugački rog kojim Huculi stoljećima pozdravljaju sunce, objavljuju vjenčanja ili smrti, a koriste ga i pastiri za vođenje ovaca.
Napravljen je od drveta bora ili smreke, po mogučnosti onoga kojega je udario grom.
Može biti dugačak i do 4 metra.


USKRSNE PISANICE
Izrada pisanica je znak velike vjere i običaj koji se održao do danas.
Svako regija, selo, pa i obitelj, ima svoje posebne simbole i tajne formule za bojenje jaja.
Ovi običaji se prenose sa majke na kćeri.
Izrada pisanica počinje u Velikom tjednu i svaka kuća ima oko 60 ukrašenih pisanica.
Boje se prave od osušenih biljaka, korijenja, bobica, a kombinacije boja su tajne.
Postoji nekoliko tisuća motiva koji se koriste u izradi i imaju svoju simboliku.

Drago mi je bugice što si mi čest gost i što ti je zanimljiva ova tema.
Još mi je draže ako si nešto naučila.

SlavujVk hvala ti na ovim slikama i pričama, kada gledam slike imam dojam da sam tamo, tako vjerno sve prikažeš...

Vidi, vidi! Gunja! Pa to mi je bas u komsiluku!
Bravo za trud i lijepe slike. Moze koji cevapcic?     

kacunak napisao: Vidi, vidi! Gunja! Pa to mi je bas u komsiluku! Bravo za trud i lijepe slike. Moze koji cevapcic?

kačunak, ti samo preko mosta i u Gunji si.
Ćevapčići su bili odlični, rado bih te pozvala, ali nemoj poslije posjećivati brbljaonice i kukati ako budeš izgledala kao ova teta što slasno jede i isto tako izgleda.
Hvala ti!

Ova me tvoja posljednja priča, draga Slavujčice, podsjetila na nešto slično.. Na riječi koje je prigodom susreta u Jeruzalemu s papom Pavlom VI., 5. siječnja 1964. izrekao  ekumenski patrijarh Atenagora -