Moj mali gradski vrt - 2

 

 

Vani na dvorištu se nema što fotkati, jer je sve tako jadno okovano bjelinom. Jorgovan je napola srušen, "srušio" ga je ovaj ludi snijeg, pa čekamo ljepše dane da ga sredimo do kraja. Sretna sam da sam si iz sjemena uspjela uzgojiti (dobro nisam baš ja, puno je pomogla Majčica Priroda ja sam ga samo pronašla dok je već bio velik 17-tak cm-a) jednog malog sad već 40 cm velikog bebača. Tako da će ipak bakin jorgovan na neki način biti kraj mene. Ostatak vrtnog društva je ili pod snijegom ili se kao javor i salix bore za opstanak.

 

Dakle što mi je ostalo za pokazati? Sobno cvijeće, imam nekih šezdesetak tegli raznoraznog, ali pošto je zima tek pred nama evo jednog dijela......

 

Znate kako je to dok jedan cvijet volite više nego druge i kad je taj cvijet konstanta u vašem životu dugi niz godina? E pa u mom životu postoje takva dva cvijeta. U vanjskom bilju je to Helleborus, a u kućnom su to Afričke ljubice (Saintpaulia). Prvu Afrikanku sam dobila za 19 rođendan od mog Dadeka i od onda je zapravo krenulo moje prčkanje po zemlji i pelcanje .......

 

 

 

 

 

 

 

 

Postoje još, ali nisu mi u cvatu .

 

Moja predraga Hoya koju sam uporno tri godine mučila na ormaru i nije se makla od pet listića, sve dok nisam pročitala tu negdje da ju treba staviti na prozor. I evo kako izgleda nakon samo godinu i pol "sunčanja"

 

 

Ovo krasno cvatuće čudo je došlo iz brežnog dijela Međimurja od Freeland

 

 

 

a sad zbilja male bebice iako tako ne izgledaju. Sjemenke Strelitzia reginae sam dobila čudnim poštanskim putevima od mog Vokia proljetos i posijano je svih šest sjemenki i sve su se primile. I sad treba čekati 6 godinica da procvatu. 

 

 

 

........nastavak slijedi........ali ne prebrzo.........

 

 

Za moje čitače

 

Ljubav je samo riječ i ništa više,
ljubav se uvijek isto čita i piše
ruka u ruci je vec nešto drugo
i šapat nježnih riječi
uz kapi kiše...

Ljubav je samo riječ i ništa više,
obična slova svakog lista papira,
tajna i strepnje su već nešto drugo,
to je i prvo pismo što riječi bira,
ljubav je samo riječ i ništa više...

Ponekad je samo pogled
uzrok bezbroj budnih noći,
uzalud se nekad moli,
to je ljubav, to se voli,
i kad oči suze vlaže
i nevjesto kad se laže
ili kada tijelo boli,
to je ljubav, to se voli...

 

Znam da je ono orhideja Dendrbium, je a Strelitzia reginae je iz  istog "legla" tak da će valjda i zajedno tvoja i moja cvasti.

Šetajući, što nisi pozvonila pa makar pet minutni susret upriličila? Imam svašta po prozorima pa bude i ono na red došlo za pokazati.

 

o ljubičicama da ne govorim... kako li se samo šepure svojim cvjetovima!