InoxCimina kućica

Ma skoro da mi je žao svojim upadicama prekidati ovu prekrasnu priču, ali moram jer baš uživam. Prekrasno je gledati ovu preobrazbu krajolika koji usprkos intervencijama ostaje tako prirodan.

A najbolje u svemu ovome je što tu nema čiča-miča, gotova je priča, ova priča na sreću nema kraja.

predivno, gotovo nestvarno...imam osjećaj da sudjelujem u priči koliko sam se uživjela..

Realizacija Ciminih razigranih, ali sasvim egzaktnih planova u domeni hortikulture, zahtijevala je i od mene određena tehnička rješenja uvjetovana položajem parcele i konfiguracijom tla. Trebalo je učvrstiti i osigurati pokose na rubovima naših „terasa“, te sačuvati od erozije pod utjecajem padalina . Njezina vizija rustikalnog vrta bila je utkana u zajedničku opću koncepciju. Zamislili smo, da sve treba izgledati rustikalno, ali ne i primitivno. Nenametljivo, ali ne i samozatajno. Ne smije biti prestižno, ali treba biti našim očima i dušama ugodno. Nastojali smo svim elementima koje smo zatekli, raznim intervencijama kako u exterijeru, tako i interijeru, udahnuti dašak prošlog vremena i rustikalnosti. U gradskom životu preferiramo izrazito moderno, a ovdje u simbiozi sa prirodom otkrivamo i drugu stranu nas samih. Nasmijali smo se međusobno, kad smo zajednički zaključili da može proći i poneki kič. U tom se zaključku mogu pronaći i vrtni patuljci. No, to je posebna priča i doći će na red kasnije. Nadam se da me oni nisu čuli. Rastužili bi se što sam ih spomenuo u kontekstu kiča. Oni su vam inaće vrlo senzibilni stvorovi.  Evo, opet ja po starom….digresija i za forum možda pre opširno.

Dakle, trebao sam osigurati i učvrstiti pokose koji su prije intervencije izgledali ovako:

naprijed



otraga






Učvršćenje pokosa betonskim žardinjerama usidrenim u tlo te međusobno povezanih šarafima sa maticama da čine jedinstvenu statičku cjelinu. U dnu svake žardinjere napravljena je drenaža od krupnog šljunka. Kada su biljke u njima u punom rastu i svom bogatstvu žardinjere se jedva vide, kako je bilo zamišljeno.






...u stražnjem planu naš panj-skulptura







U ovoj fazi su žardinjere već dobro pokrivene, a vidi se i fontana koju sam ugradio (rezervoar sa recirkulacijom je ukapan u teren)

Evo i mene konačno sam se tiho došuljala u vaš raj na zemlji. Priča od početka do kraja, kao da čitam neki roman, pa dugo u noć ne mogu prestati čitati -kako kažu čita se u jednom dahu.

naravno da pratim priču, prekrasna je....mnoštvo ideja...neku možda posudim ......nestrpljivo očekujem nastavak

Inox, ima nas još koji pratimo ovu tvoju priču i uživamo u njoj i jedva čekamo nastavak

Čitam i gledam napeto kao da čitam knjigu.

Konačno iznad 0°C ( istina ovo je sada i malo previše za ovo doba godine). Drage/i moje/i ja sam tek jučer počeo ispravno funkcionirati.  Prošlih dana, što je  niže termometar pokazivao ja sam se polako zamrzavao, a na – 19 više ne funkcioniram (čista hibernacija). Cimi uživa i kao  malo dijete veseli se snijegu, a ja tužnog lica gledam kroz prozor. Uživam i ja u toj bijeloj estetici, ali dublje u duši gdje je toplije. Gledam sjetno u smjeru Vukomeričkih gorica i naše kučice pa me obuzme nostalgija za proljećem, a tek ljetom. Definitivno nisam čovjek zime, već ljeta. Uvjeravam sebe i ostale koji su spremni vjerovati (a nema ih puno) kako sam, u mom prethodnom životu, živio na Jamajci. Nalazim i osobne potvrde za to. Kad čujem regae zatreperi mi duša i tijelo. Na +30° C funkcioniram bez greške i spreman sam odmah glasovati za predsjedničkog kandidata koji će garantirati takvu cjelogodišnju klimu. No, isprika svima koji će to čitati. Opet sam podlegao nekim od svojih mana, opširnosti i digresiji. Vidite što hladnoća čini čovjeku. Dobro, Štef skoncentriraj se!( Taj vic svi sigurno znate). Pa evo i ja sam se skoncentriral. Znam tu sam radi „InoxCimine kućice“. Kada sam kod toga, odmah se zahvaljujem svima onima koje su pozitivno reagirale na našu temu. Nadaleko osjetim osobe koje slično misle i žive pa me to ptiće. Kao što sam to najavio, negdje na samom početku pri otvaranju teme, želja mi je bila ne samo trpati fotke sa šturim tumačenjima, već izložiti dio razmišljanja i iskustava o životu u prirodi odnosno sa njom. Takva razmišljanja i osjećanja podijeliti sa vama i potaknuti vas na razmjenu Nismo samo osobe koje sade i njeguju cvijeće, trave, grmove, drvca, voćke i samo uređuju svoje vrtove, povrtnjake, okućnice i kućice. Pritom nešto  mislimo, doživljavamo i osjećamo. Evo, o tome bi bilo lijepo tipkati, ali i čitati, osim samo objavljivati fotke i gledati ih. Sigurno se čudite tavom stavu jednog muškog člana ovog foruma. No, ja i nisam baš neki tipični muškarac. Na pr. ne volim nogomet ali obožavam kolače.
Spomenuti pogled prema Vukomeričkim goricama probudio je sjećanja na emocije koje su ovladale nama nakon kupnje naše kućice.
Bili smo oduševljeni  krajolikom i pogledom na ZG koji je pucao pred nama. Bili smo zadovoljni kućicom. Veličinom primjerena našim ne pretjeranim potrebama, nije bila u stvari ništa posebno, ali zračila je nekom toplom dobrodošlicom i osvojila nas je na samom startu. Znali smo da ćemo njezinu unutrašnjost i vanjštinu postupno prilagoditi našem poimanju kućice u prirodi. Padinu brijega na kojem je smještena, prethodni je vlasnik, kada  ju je gradio, maštovito osmislio i formirao u vidu terasa. To nas je također oduševilo i Cimi je odmah počela skicirati planove hortikulture , ja iz svoje domene. Hodanje po vlastitom tlu, budilo je dotad meni nepoznate osjećaje slobode, nedodirljivosti i neprikosnovenosti. A tek spoznaja tijeka neke pozitivne oporavljajuće i obnavljajuće energije zemlje, tla, prekrasan i dubok osjećaj. Shvatio sam ubrzo, kako grad i život u njemu, u svojoj podsvijesti nisam ni volio. Za nas su naša kućica i naš grunt počeli postajati neka nova, ljepša i osmišljenija budućnost. To nas je oboje ispunjavalo radošću života toliko potrebnu općenito, a posebno ljudima naše životne dobi.

To je crtež položaja nešeg "srca u srcu" i izgled padine brijega na kojem leži

jedva čekam nastavak ove lijepe priče 

Dio si mogla vidjeti u dnevnoj sobi: tri viseće staklene etaže sa papratima, a iznad žardinjere, na zidu tegle sa lozicama i bršljanom. U ostalim prostorijama na prozorima su bile postavljene široke prozorske daske i sa unutrašnje i sa vanjske strane, koje su bile popunjene cvijećem.
No, Inox je samo ovo objavio da se vidi naša dugogodišnja potreba da su u našoj blizini biljke jer nam uljepšavaju i upotpunjavaju život.