InoxCimina kućica

U prošlom postu sam napisala da mi nije običaj čitati pozorno. Na nekim temama nikada nisam propustila pročitati "štivo", ali ovdje ...???!!! Inox - Cimi znajte da već drugi dan mog godišnjeg odmora ispijam najslađu jutarnju kavicu s vama i jednostavno uživam u svakom slovu, svakoj sličici.

Što reći glasno, kad sve u tebi vapi za suncem i čezne za njegovom vrelinom i čudesno motivirajućom snagom, a da ne povrijediš sve druge koji drugačije osjećaju i doživljavaju Zimu, kad vidiš da im se u pogledu, kao briljanti blistaju i zrcale kristali snijega, da im lica poprimaju dječje zadivljeni i nedužni, a opet vragoljasti izraz. Ma, ništa ne reći, šutjeti i promatrati te crpiti djeliće njihovog veselja i prisvajati djeliće njihove sreće. Time privremeno griješ svoju prozeblu dušu i strpljivo čekaš svoje proljeće, ljeto.
Uvjeravam se da će brzo proći vrijeme čekanja i pomalo skiciram ideje nekih budućih uradaka pa ih povjeravam papiru. Prisjećam se napravljenih stvari i promišljam kako je moglo drugačije i bolje. Tako je to kod mene, a vjerujem i kod drugih.

Evo kako je to napravila priroda, a Cimi i ja smo ih samo zapazili i na neki način istrgnuli iz beznačajnosti. Na svima sam intervenirao minimalno, ali već samo čišćenje četkama i skidanje blata i truleži sa njih otkrivalo je novu dimenziju njihove neobične ljepote. Višetonskim lazurama samo sam htio naglasiti njihovu prikrivenu simboliku. Da li se u tome uspjelo, prepuštam vašoj prosudbi.

skupina



Nju sam nazvao „razbarušene misli“, jer mašta tu vidi strast i trunke erotskih refleksa



…a nju „plamene ruke“



“ranjenik" , posvećeno dragovoljcima, neću ništa drugo reći, jer oni su rekli sve kad je trebalo





„vremenska plesačica“ ili možda "vremešna"



„njegovo veličanstvo“ u hladu



“njegovo veličanstvo“ na suncu



...nije mi predodređeno da budem skulptura, navodno će navalit na mene debelo kaljeno i djelomično pjeskareno staklo i zamislite molim vas, bit ću stol. A znate kakav je život stolova? Lupaju po vama šakom (valjda ne budu, ipak će na meni biti staklo ) Prolijevaju po vama što god stignu. Ponekad sa na vas popne poneka „dama“ da bi zaplesala, valjda, a onda se nagledate svega. Bože sačuvaj!



ja sam „zmajeva glava“ iako sam na izvoru nitko me se ne boji



…a ja sam na čekanju i neznam kaj buju s menom, jel me buju restrukturirali ili možda privatizirali, najgore kaj mi se može dogodit je stečaj, sekirom po glavi i v peć.



Ne boj se stari, budi strpljiv. Ima ja s tobom plemenite a ne plamenite namjere.


Evo kak sam ja prošel. I s menom su imali navodno plemenite namjere. Nakon stotinu godina mirnog života, nakon što su me grubo i bolno posjekli (ali dal sam i posla, pa su se grdno s menom namučili), odrezali su mi šnitu, odvojili od obitelji, pustili da se sušim i raspucam, da bi me kasnije brusili, strugali, palili, probadali, zabijali u mene svakog vraga, mazali sa svim i svačim. Ma inkvizicija je u svoje vreme bila mila majka prema ovome što sam ja pod parolom plemenitosti prošao. Koda sam terorist a ne hrast – najcjenjenije hrvatsko drvo. Ah, da na kraju su me obesili na zid i rekli da se zovem „hrast saberi se“ Bez veze, i ko bi se tu onda trebal sabrati, ha ?

Moj vam je „križni put“ izgledal ovak :
















Put iz anonimnost je trnovit i krvav. Na putu da postanete netko, čest ste nitko. Kad postanete netko, nitko vam ne vjeruje u ovo prethodno. Kad postanete netko,  postajete svačiji.
Pitanje: Isplatili li se sve to proći da bi se postalo „netko“ i zaključilo kako si nitko, jer nisi SVOJ i nisi SLOBODAN

To, tooo!....cure e fakat ste me oborile s nogu hahahaaa...
Zafrkancija u ovom kutku foruma. To sam želio postići. Pršti od duhovitosti.
A jesam li ja to dobro osjetio da me malo branite od iskonskih toljaga zbog ovog riskiram opet toljagu, da znate! No, kad je batina iz raja potekla, nek se uživa.

Triša, nadam se da ćeš jednog dana i spakirati torbu s tim razlogom.

joj  super ste oboje  i sad bi trebalo kao nekaj pametno napisati? Neide....ako ikad zatrebam pomoć stručnjaka mogu li se obratiti vama g. Inox? Imate zlatne ruke kak i Cimi...

Jest da boli glava, ali gledat još mogu i vidim da od pojave ove „drage“ toljage nitko ni da priviri u ovu temu.


P.S
Nadam se da nas nećete optužiti da privatiziramo ovaj forum, jer svima je već pun kufer privatizacija svih vrsta.
Vidim, da vas je velika većina sa izrazitim smislom za humor, pa znajte, sve što radimo je radi igre, dobrodušnog druženja, zabave i smijeha kao najboljeg lijeka.

Ima puno lijepih kutaka na forumu, puno lijepih vrtaova, ali mislim da će se svi složiti da je ovaj vaš komadić raja jedinstven.

Svaki dan ovdje navratim. Pozorno (što je za mene malo neobično) pročitam svaku riječ. Jutros sam još jednom navratila i znate li kako sam se osijećala? Isto onako čarobno kako se Inox osijećao dok je šetao gruntom sa šalicom kave u ruci.

pravo bajkovito mjesto

Da je bez struje u kućici i  na gruntu romantično, je. Egzotični ples svijetla od baklje ili svijeće, ne smeta ni zvijezdama na blistavom nebu ljetne noći, a kako bi smetao dvjema srodnim dušama, spretno izmigoljenim iz sparnog grada, pri uživanju u slobodi svog grunta. Zaista smo punim plućima uživali u svemu oko nas i dogovarali dnevne planove rada, te kovali tjedne planove. No, naša je pragmatičnost ipak dovela struju u našu kućicu. Uživali smo njezine dnevne blagodati (štednjak, ledenica, hladnjak, moji el. radni strojevi), a većernje romantike na opisani naćin nije nedostajalo, kad smo ju god poželjeli. Tih se dana Cimi bavila pozamašnim radovima u vrtu i povrtnjaku, a ja sam definirao prilazne stube sa bet. žardinjerom i kamenjarom u njoj.

Ovo je situacija koju jetrebalo definirati: srušiti stari bet. zidić,  i pripremiti…



…betonirane ostatka prilaznih stuba i žardinjere uz nih.



Na kraju je oblikovano ovako. Rukohvati su ponikli u obližnjoj šumi.




Došla je na red rekonstrukcija lese koja je, osim što nam se nije uklapala vizualno, bila u jadnom stanju. Godine i rđa učinili su svoje. (tada sam odlučio, ako ikad uđem u neki forum, nick će mI biti Inox).  Za mene je rekonstrukcija lese bila zahtjevna akcija. Naime, nisam znao variti, a tvrdoglav kakav jesam, na samom početku nakon kupovine kućice, odlučio sam sve osim gradnje terase i nadstrešnice, raditi sam. Iskustva u grđevini nije mi nedostajalo, u radu sa drvetom također. Ostalo: bravarija, vodovod, kanalizacija, el. Instalacije – samo teoretski. Uz pomoć Peveca (pokoj mu duši) i mog prijatelja WWW za svoje sam potrebe savladao i ta područja.
Dakle „naučio“ sam variti. Izbacio sam trule, rđave dijelove i ubacio nove željezne cijevi, gradio nove pante, prilagodio bravu, zavario nosače drvenih poluoblica, učvrstio poluoblice i sve na kraju oličio. U toku rada, neću tajit,  bilo je i petljanja, ali je na kraju ipak sve dobro ispalo. Ja zadovoljan i Cimi isto.

početno stanje




nakon rekonstrukcije






Nakon rada na lesi nagradio sam se manje zahtjevnim poslom. Ugradnja fontane u usporedbi sa radom na lesi, bila je pravi užitak, a Feng-Shui efekt, nagrada.

Sve što je već lijepo rečeno i ja potpisujem.I još nešto,niste preopširni,a digresije su dobrodošle!poz!