InoxCimina kućica

za Davida

By David:

Kako su obećali, odveli su me jednog lijepog dana u tu Jaću (pre komplicirano mi je reći Kozjača pa ja kažem jednostavno Jaća, tak da znate)

Baš mi se svidjelo za vrijeme vožnje gledati šume i livade. Kada smo stigli bio sam jako uzbuđen. Nije me sram priznati, od silnog veselja još u auto sjedalici noge su mi same od sebe radile kao da sam na biciklu i jako sam se smijao pocikujući. Noge mi se nisu smirile još dugo, dugo i nakon što sam izašao. Trčkarao sam i stalno ponavljao Jaća, Jaća, Jaća (što je naravno svima bilo smiješno i zabavno) Sve sam nazivao tako: i cestu, i dvorište, i kuću i vrt…ma baš sve. Sve je bilo lijepo, meni novo, nikad viđeno. Malo mi je neugodno ali malo sam ispao, moglo bi se reći,  gradski razmaženko. Bilo mi je nekako neobično, da priznam, bilo me strah hodati po travi, a kora stabla magnolije, na koje su me htjeli popeti, bila je bee. No, valjda ću se s vremenom naviknuti na sve te neobičnosti.

Dok je dida nešto petljao po dvorištu i oko kuće, baka me odvela u šetnju i upoznavanje susjeda. Sve neke simpa tete i stričeki. Šetali smo putem i razgledavali a ptičice su cvrkutale. Umorio sam se pa me baka morala (htjela) nositi što se kasnije ispostavilo kao dobro rješenje. Naime, u dvorištu jedne kuće, a vrata dvorišta su bila otvorena, jedan je veliki crni pas dubokog glasa počeo svoj vau vau vau. Protrnuo sam, čvršće zagrlio baku i najjače što sam mogao odvratio mu sa piskutavim vau vau. Mislim da sam mu utjerao strah u kosti, ali sam ipak baki tiho rekao, da me on pas ne čuje, aje doma.(hajdemo doma).

Poslije mi je dida ispričao da se i on poslužio istim trikom zaplašivanja. Jednom davno, davno, u Malom Lošinju, kada se kasno noću vraćao kući na Čikat, u mraku puta na jednom suhozidu iskrsnula se neka spodoba i dreknula: meee, meee ! Dida mi nije rekao tko je koga iznenadio, ali mi je rekao da je i on njoj isti čas odvratio istom mjerom, ako ne i jače: meee, meee !!

Za ovaj put i previše impresija, kaj ne ? Pa, pa !

Proljeće! Očekivali smo ga sa nestrpljenjem pa ipak nas je i opet uspjelo iznenaditi svojom ljepotom i udahnuti ono već poznato ushićenje, polet i pozitivu unatoč svemu.

Lijepi vam je razlog za tako dugo izbivanje, a povratak još ljepši. Nadam se da ćete nas i dalje obavještavati o posjetima vašoj kućici i svim zanimljivim događajima, naravno u vašem stilu.

Baš mi je drago da je ova tema opet aktivna  , povratak je u velkom stilu - originalan onak kak to samo Inox može zmisliti.
Jedva čekam nastavak !

      

krasan je uživajte u njemu dok je mali.kad porastu teško ih je sresti

kako je to lijepo napisano da se čovjek naježi i raznježi od topline rječi a i ljubavi koja se osjeti u tvojim rečenicama

Dragi Inox, od sad sam u potrazi za vuzlekom.
Ak ga odvuzlam ti buš prvi to saznal - drži fige!

Kada moje rečenice i po koja fotka pronađu put do ponekih umova, srca, duša ili kakve se već sintagme i metafore koriste za simboliziranje mjesta gdje se rađa blagost, dobrota i empatija, onda tu nastaje i lagano potekne ovim stranicama neka topla pozitivna energija. Na tome ovaj put hvala nataliji, Retriver Sari i Anastaziji, kao i nekima sa ranijih stranica.

Draga Retriver Sara tebi hvala na zaželjenoj svoj sreći svijeta koja je u današnje raskuštrano vrijeme potrebnija nego ikada. Ovo dole citirano je ispravak tvog netočnog navoda kako ne znaš neke osjećaje pretvoriti u riječi.

Retriver Sara napisao:             Lijepo je biti deda, kaj ne? Pretpostavljam da si već iskusio onaj osjećaj topline koji se počne stvarati u trbuhu kada bebača primiš v ruke, kada mu mirišeš kožu i kosu...miris bebe mi je najdivniji parfem kaj postoji...

…pa može li se bolje, sa tako malo riječi opisati tako puno jakih i velikih osjećaja? Mislim da nemre, bar ja radi neizlječive opširnosti ne bi mogao.

Drago mi je čitati te opet ovdje, dragi Inox..
....dirnule su me ove tvoje riječi, dida dragi, elokventniji si od mene pa mogu reći da si napisao sve ono što već neko  vrijeme osjećam, a ne znam pretvoriti u riječ...baš me veseli što vas dvoje uživate u unučiću i uživajte što više možete jer tako prebrzo rastu...
...mali je presladak i zaista ima neke bakine crte lica, onak pogled na prvu sekundu...
...svima želim svu sreću svijeta

P.S. remake ptice je odličan, ovako mi se puno više sviđa